{"id":21,"date":"2018-06-02T08:22:01","date_gmt":"2018-06-02T08:22:01","guid":{"rendered":"http:\/\/eminakopic.com\/?page_id=21"},"modified":"2018-06-02T08:22:01","modified_gmt":"2018-06-02T08:22:01","slug":"dijabetes-i-deca","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/eminakopic.com\/?page_id=21","title":{"rendered":"Dijabetes i deca"},"content":{"rendered":"<p><strong><em>Dijabetes i deca \u2013 psiholo\u0161ka podr\u0161ka porodici<\/em><\/strong><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Deca koja imaju dijabetes u najve\u0107em broju slu\u010dajeva oboljevaju od dijabetesa tipa 1. To je hroni\u010dno, do\u017eivotno stanje u kome je dete (i budu\u0107a odrasla osoba) zavisna od insulina koji se unosi spolja.<br \/>\nUspostavljanje ovakve dijagnoze je izuzetno veliki stres za porodicu i za dete i \u010desto je traumati\u010dno.\u00a0 U ovom periodu va\u017eno je \u010ditavoj porodici pru\u017eiti podr\u0161ku i pomo\u0107i roditeljima da na\u0111u efikasan na\u010din da se nose sa novonastalom situacijom. Od klju\u010dnog je zna\u010daja da roditelji razumeju prirodu ove bolesti, kao i najbolje na\u010dine da pomognu svom detetu da sa njom \u017eivi. U skladu sa uzrastom deteta potrebno je edukovati i dete.<\/p>\n<p>Na\u010din na koji \u0107e dete prihvatiti i \u201enositi\u201c dijabetes zavisi najve\u0107im delom od na\u010dina na koji se roditelji odnose prema tome. Odgovornost roditelja u prihvatanju dijabetesa deteta je veoma velika, a takav je i teret koji nose. Zbog toga je potrebno roditelje razumeti, osna\u017eiti, ohrabriti i podr\u017eati ih u prilago\u0111avanju celokupnog porodi\u010dnog funkcionisanja.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Nakon uspostavljanja dijagnoze roditelji i dete, u sistemu zdravstvene za\u0161tite u Srbiji, prolaze kroz obuku za tretiranje dijabetesa. Ona se pre svega odnosi na kontrolu nivoa \u0161e\u0107era u krvi, pravilno doziranje insulina i planiranje odgovaraju\u0107e ishrane i fizi\u010dkih aktivnosti.<\/p>\n<p>U psiholo\u0161kom smislu, tokom ovog procesa roditelji prolaze kroz razli\u010dite faze procesa tugovanja. Prolaze kroz \u0161ok, nevericu, poricanje, ljutnju, tugu. Tek na kraju dolazi prihvatanje. Roditelji su \u010desto iscrpljeni, skrhani, pa zatim puni nade i borbeni.<br \/>\nKroz kakva god stanja da prolaze, bilo bi po\u017eeljno da neko bude tu za roditelje, da ih saslu\u0161a, razume, pomogne im da prevazi\u0111u krizu. \u0160to se pre i efikasnije roditelji uhvate u ko\u0161tac sa problemom, dete \u0107e biti u povoljnijem polo\u017eaju. Emocionalna stabilnost deteta koje je dobilo dijabetes, procena i prihvatanje sopstvenog stanja u velikoj meri zavise od stabilnosti roditelja. Dete od roditelja i medicinskog osoblja tra\u017ei i o\u010dekuje sigurnost i kompetentnost. Ako dete proceni da odrasli mogu da \u201eiza\u0111u na kraj\u201c sa dijabetesom, dete \u0107e ga prihvatiti kao deo svog \u017eivota i ne\u0107e biti zastra\u0161eno.\u00a0 Zbog toga je va\u017eno pomo\u0107i roditeljima da se \u0161to pre stabilizuju.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Deci koja u periodu adolescencije dobiju dijabetes tako\u0111e su potrebne sli\u010dne stvari od odraslih iz okru\u017eenja. Pre svega, potrebno im je pomo\u0107i da svoje stanje prihvate i razumeju. Po\u017eeljno je utvrditi ih uverenje da sa dijabetesom mogu da \u017eive normalan i ispunjen \u017eivot i da \u0107e sa njima sve biti u redu. Tako\u0111e im je potrebna i pomo\u0107 da se izbore sa krizom, koju ose\u0107aju u daleko ve\u0107oj meri nego mla\u0111a deca. Faze i stanja kroz koje oni prolaze sli\u010dni su kao kod odraslih, s tim \u0161to neke od reakcija mogu biti jo\u0161 burnije ili pak potpuno izostati na manifestnom nivou.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Adolescencija je buran period \u017eivota, a izazovi adolescenata sa dijabetesom su jo\u0161 ve\u0107i nego me\u0111u ostalim mladima. Adolescenti uobi\u010dajeno testiraju granice sa rizi\u010dnim stilovima pona\u0161anja. Va\u017eno je pomo\u0107i adolescentima sa dijabetesom da razumeju koja pona\u0161anja su za njih \u0161tetna ili \u010dak veoma opasna i zbog \u010dega. Treba sa njima razmotriti rizike i eventualne strategije ako se tim rizicima ipak izlo\u017ee.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Nakon uspostavljanja novih pravila \u017eivota i uvo\u0111enja terapije, potrebno je da se dete i roditelji prilagode u svojoj prirodnoj okolini. Neophodno je da se obavesti i neposredno oku\u017eenje (osoblje u vrti\u0107u ili \u0161koli). Dobro je da roditelji mla\u0111e dece, kao i starija deca sama, prenesu najva\u017enije informacije o terapiji starijima i ostaloj deci u okru\u017eenju. Da se deca sa dijabetesom ne bi osetila isklju\u010dena ili \u201e\u017eigosana\u201c dobro je da odmah nakon povratka u svoju sredinu najave da postoje izvesne promene u rutini, ali da \u0107e se njihov \u017eivot nastaviti u svojoj puno\u0107i. Tako\u0111e, ako dete menja sredinu, bitno je da se i u novoj sredini pozicionira kao ravnopravan \u010dlan zajednice koji ima odre\u0111ene druga\u010dije rutine.<\/p>\n<p>Podr\u0161ka porodice u ovoj fazi je esencijalna. Ako dete prihvati da je ono sa dijabetesom jednako vredno kao i sva druga deca i tako se postavi prema svom stanju, vremenom (a ponegde i odmah) \u0107e ga tako prihvatiti i vr\u0161njaci i \u0161ire okru\u017eenje.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Moje iskustvo u radu sa decom i adolescentima sa dijabetesom mi je pokazalo da stigmatizacija obi\u010dno po\u010dinje od auto-stigmatizacije. Po\u017eeljno je ja\u010dati samopouzdanje kod dece i adolescenata i ukazati im da ako dr\u017ee svoj dijabetes pod kotrolom mogu da \u017eive \u017eivot kakav god odaberu.<\/p>\n<p>U zajednici osoba sa dijabetesom postoje sjajne osobe koje su ostvareni sportisti, nau\u010dnici, umetnici, avanturisti, roditelji, profesori, majstori. Korisno je da deca tokom odrastanja i sazrevanja budu svesna ovih primera, da bi imala modele na koje mogu da se ugledaju, tim pre ako su jedini \u010dlanovi svoje porodice sa dijabetesom.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Pored opisanih eventualnih problema sa li\u010dnim prihvatanjem dijabetesa i prihvatanjem od strane sredine, mo\u017ee do\u0107i i do promena u pona\u0161anju. Naro\u010dito na po\u010detku bolesti ili u periodu puberteta, mo\u017ee da nastupi period neadekvatno regulisanog nivoa \u0161e\u0107era u krvi. Kao posledica toga, dete i mlada osoba mogu iskusiti izvesne probleme u svakodnevnom funkcionisanju. Mo\u017ee do\u0107i do smanjenog kapaciteta za u\u010denje i pam\u0107enje, razdra\u017eljivosti, brzih promena raspolo\u017eenja i sli\u010dno. Ovo su problemi koji se re\u0161avaju otkrivanjem fiziolo\u0161kih uzroka i prilago\u0111avanjem ishrane i terapije. Nakon toga potrebno je ispitati da li je u datom periodu ovoj mladoj osobi potrebna dodatna podr\u0161ka i pomo\u0107i im da izgrade nove mehanizme za no\u0161enje sa \u017eivotnim izazovima. U ovom zadatku od velike pomo\u0107i mo\u017ee biti grupa vr\u0161njaka osoba sa dijabetesom, roditelji ili druga odrasla osoba koja i sama ima dijabetes ili ima iskustvo u radu sa osobama sa dijabetesom.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Dakle, uloga roditelja i ostalih zna\u010dajnih odraslih je da pomognu deci i mladima da prihvate svoje stanje i nau\u010de kako da odr\u017eavaju svoje zdravlje, da im pru\u017ee uverenje da \u0107e biti dobro i da mogu da postignu sve \u0161to \u017eele, bez obzira na dijabetes.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Pored ove zna\u010dajne podr\u017eavaju\u0107e uloge savetujem da roditelji obrate pa\u017enju i na uvremenjeno osamostaljivanje dece. Velika je ve\u0161tina izbalansirati podr\u017eavanje i osamostaljivanje, ali verujem da je to tako sa svim roditeljskim zadacima.<br \/>\nOd najranijeg uzrasta potrebno je da deca i mladi nau\u010de \u0161to vi\u0161e o dijabetesu i da \u010dim pre preuzmu odgovornost za svoju ishranu, davanje insulina i prilago\u0111avanje terapije. U po\u010detku ovo treba da bude uz nadzor i uz pomo\u0107 roditelja, a kasnije samostalno.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>De\u0161ava se da roditelji adolescenata, zastra\u0161eni dijabetesom, prezumu potpunu brigu o svom detetu. Ili da roditelji deteta koje od malena ima dijabetes sa odrastanjem ne uklju\u010duju dete aktivno u razumevanje dijabetesa i davanje terapije.<br \/>\nJasno je da roditelji brinu, ali je va\u017eno da razumeju da \u0107e svom detetu najbolje pomo\u0107i ako ga osposobe da na najbolji na\u010din brine o sebi.<\/p>\n<p>Ovde treba pomenuti i zamku preza\u0161ti\u0107ivanja, kao jednu od manifestacija (preterane) roditeljske brige. Nije dobro detetu braniti aktivnosti primerene za uzrast, ve\u0107 je potrebno pomo\u0107i mu da prepozna ako mu se tokom tih aktivnosti javi problem i zajedno sa njim na\u0107i na\u010dine da se problem re\u0161i. Ako neke stvari ne proba, dete nikada ne\u0107e znati da kako reaguje (hiper ili hipoglikemijom) na neku hranu, fizi\u010dku aktivnost ili neku uzbudljivu situaciju. Tako\u0111e, onda ne\u0107e znati ni na koji na\u010din da sebi pomogne da izblansira nivo \u0161e\u0107era u krvi.<br \/>\n\u0160ta god da se sa njihovim \u0161e\u0107erima desi, postoje stru\u010dnjaci koji \u0107e im pomo\u0107i da nau\u010de kako da svoje stanje analiziraju i pona\u0161anje prilagode. I da vremenom budu stabilno i dobro.<\/p>\n<p><strong>I roditelji i deca treba da budu svesni da se sa dijabetesom mo\u017ee \u017eiveti kvalitetan \u017eivot i da je va\u017eno da budu motivisani da isti i ostvare.<\/strong><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dijabetes i deca \u2013 psiholo\u0161ka podr\u0161ka porodici &nbsp; Deca koja imaju dijabetes u najve\u0107em broju slu\u010dajeva oboljevaju od dijabetesa tipa 1. To je hroni\u010dno, do\u017eivotno stanje u kome je dete (i budu\u0107a odrasla osoba) zavisna od insulina koji se unosi spolja. Uspostavljanje ovakve dijagnoze je izuzetno veliki stres za porodicu i za dete i \u010desto &hellip; <\/p>\n<p class=\"link-more\"><a href=\"https:\/\/eminakopic.com\/?page_id=21\" class=\"more-link\">Continue reading<span class=\"screen-reader-text\"> &#8220;Dijabetes i deca&#8221;<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-21","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/eminakopic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/21","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/eminakopic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/eminakopic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/eminakopic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/eminakopic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/eminakopic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/21\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":70,"href":"https:\/\/eminakopic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/21\/revisions\/70"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/eminakopic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}